Add parallel Print Page Options

Molitva Gospodaru

Ne zaboravi, BOŽE, što nas je snašlo!
    Pogledaj našu sramotu.
Zemlja koju smo naslijedili dana je strancima,
    naše su kuće predane tuđincima.
Postali smo siročad bez oca,
    naše su majke poput udovica.
Dajemo srebro za vodu koju pijemo,
    za drva moramo plaćati cijenu.
Progonitelji su nam za vratom,[a]
    umorni smo, a počinka nema.

Ruku smo pružili Egiptu i Asiriji,
    samo da nam daju kruha.
Naši preci su sagriješili i više ih nema,
    a mi trpimo njihovu kaznu.
Robovi nama vladaju,
    nema nikoga da nas istrgne iz njihovih ruku.
Svoj kruh donosimo po cijenu života,
    ljudi s mačem u divljini vrebaju.
10 Koža nam je vrela kao peć,
    glad nam izaziva groznicu.

11 Neprijatelji siluju žene na Sionu,
    napastuju djevice u gradovima Jude.
12 Poglavare su nam objesili za ruke,
    starješinama ne iskazuju čast.
13 Mladiće tjeraju da okreću mlinsko kamenje,
    dječaci posrću pod tovarima drva.
14 Starješine ne vijećaju pokraj gradskih vrata,
    mladići su prestali svirati.

15 Srce nam se više ne raduje,
    ples se pretvorio u oplakivanje.
16 Kruna nam je pala s glave—
    teško nama jer smo sagriješili!
17 Zbog toga nas boli srce,
    zato nam je mutan pogled.
18 Brdo Sion je opustjelo,
    po njemu šakali tumaraju.

19 Ali ti, BOŽE, vladaš zauvijek,
    tvoje prijestolje stoji kroz sve naraštaje.
20 Zašto nas stalno zaboravljaš?
    Zašto nas toliko dugo ostavljaš?

21 Vrati nas k sebi, BOŽE,
    i bit ćemo obnovljeni.
Obnovi naše živote,
    da sve bude kao nekad—
22 ako se nisi na nas razbjesnio
    i zauvijek nas odbacio.[b]

Footnotes

  1. 5,5 Progonitelji … vratom Doslovno: »Do našeg vrata smo progonjeni.«
  2. 5,22 ako … odbacio Ili: »ali sada si nas sasvim odbacio jer si se na nas razbjesnio«.