Samuel 2 19

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Joab prekorava Davida

19 Joabu su javili da kralj plače i tuguje za Abšalomom.

² Radost pobjede pretvorila se u žalost za sve. Svi su čuli da kralj tuguje za sinom. ³ Vojska se toga dana u tišini vratila u grad, kao što se vraćaju poraženi.

⁴ Kralj je pokrio lice i ridao iz svega glasa: »Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!«

⁵ Joab je došao u kraljevu kuću i rekao mu: »Danas si ponizio sve svoje vojnike, a oni su spasili živote tebi i tvojoj djeci, tvojim ženama i ženama ropkinjama. ⁶ Izgleda kao da voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače tvoji zapovjednici i vojnici. Izgleda kao da bi ti bilo draže da je Abšalom preživio, a da smo svi mi pobijeni. ⁷ Izađi sad pred svoje ljude i ohrabri ih! Jer, zaklinjem ti se BOGOM, ako to ne učiniš, svi će te ljudi napustiti prije nego što prođe noć. A to će biti gore od svih nevolja koje su te do sada snašle.«

⁸ Kralj je tada otišao na gradska vrata^[a]. Vijest o tome brzo se proširila pa su se ljudi okupili pred kraljem, osim onih Izraelaca koji su pobjegli svojim kućama.

David se vraća u Jeruzalem

⁹ Narod svih izraelskih plemena raspravljao je što dalje. Govorili su: »Kralj David spasio nas je od Filistejaca i svih drugih neprijatelja, a na kraju je morao pobjeći iz zemlje pred Abšalomom. ¹⁰ No Abšalom, kojeg smo postavili za novog kralja, poginuo je u borbi. Trebalo bi vratiti Davida za kralja.«

¹¹ Svi su Izraelci govorili o kraljevom povratku. David je poslao poruku svećenicima Sadoku i Abjataru. Rekao im je da pitaju starješine Jude: »Zašto ste vi posljednji koji biste doveli kralja Davida natrag? ¹² Vi ste moja braća, moj rod^[b], pa zašto ste onda posljednji koji žele moj povratak? ¹³ I recite Amasi: ‘Ti si moj rod. Neka me Bog kazni ako te ne postavim zapovjednikom svoje vojske umjesto Joaba.’«

¹⁴ David je pridobio srca Judejaca i oni su mu jednoglasno poručili: »Vrati se sa svim svojim ljudima.«

¹⁵ Kralj se vratio do rijeke Jordan, a cijeli ga je narod dočekao u Gilgalu i pratio dok je prelazio rijeku.

Šimej traži oprost

¹⁶ Ususret Davidu požurio je i Šimej, Gerin sin. On je bio iz Benjaminovog plemena, a živio je u Bahurimu. S njim su bili i drugi Judejci, ¹⁷ oko tisuću ljudi iz Benjaminovog plemena. Bio je tu i Siba, sa svojom petnaestoricom sinova i dvadesetoricom slugu. Siba je bio sluga u Šaulovoj kući. Pohitali su na rijeku Jordan ususret kralju. ¹⁸ Prešli su preko riječnoga gaza i pomagali kraljevim ukućanima pri prelasku. Radili su sve što je htio kralj.

Kad je kralj prešao Jordan, prišao mu je Šimej, Gerin sin, i poklonio mu se do zemlje. ¹⁹ Rekao je: »Ne smatraj me krivim, gospodaru. Zaboravi zlo koje sam učinio kad je moj gospodar i kralj napuštao Jeruzalem. Ne misli više na to. ²⁰ Znam da sam pogriješio. Zato sam danas prvi iz Josipovog plemena^[c] došao pred svoga gospodara i kralja.«

²¹ No Abišaj, Serujin sin, rekao je: »Šimeja treba pogubiti jer je proklinjao BOŽJEG odabranoga kralja^[d]!«

²² Nato David reče: »Što da radim s vama, Serujini sinovi? Jeste li za ili protiv mene? Nitko neće biti pogubljen jer sam od danas ponovo kralj cijeloga Izraela.«

²³ Zatim se zakune Šimeju: »Nećeš umrijeti.«^[e]

Mefibošet susreće Davida

²⁴ Šaulov unuk Mefibošet također je dočekao kralja na obali Jordana. Od dana kad je kralj napustio Jeruzalem, Mefibošet nije njegovao svoja stopala, nije podrezivao bradu, niti prao svoju odjeću.

²⁵ Kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, on ga je pitao: »Zašto nisi išao sa mnom, Mefibošete?«

²⁶ »Moj gospodaru i kralju«, odgovori Mefibošet, »moj sluga Siba me prevario. Kao što znaš, ja sam hrom. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magarca da idem s kraljem.’ ²⁷ A on me pred tobom oklevetao. Ali, moj je gospodar kralj poput Božjeg anđela. Stoga, učini kako misliš da je najbolje. ²⁸ Mogao si pobiti cijelu obitelj mog djeda, a ipak si me primio među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li, dakle, ikakvo pravo žaliti se?«

²⁹ Kralj mu reče: »Ne troši više riječi. Odlučio sam da ti i Siba podijelite zemlju među sobom.«

³⁰ »Neka Siba uzme sve«, reče Mefibošet, »samo da si se ti, moj gospodaru i kralju, sigurno vratio kući!«

David poziva Barzilaja

³¹ I Gileađanin Barzilaj došao je iz Rogelima ispratiti kralja preko Jordana. ³² Barzilaj je već bio vrlo star, imao je osamdeset godina. Bio je vrlo imućan i, dok je kralj boravio u Mahanaimu, snabdijevao ga je svime što mu je bilo potrebno.

³³ Kralj je pozvao Barzilaja: »Prijeđi sa mnom Jordan. Brinut ću se za tebe u Jeruzalemu.«

³⁴ No Barzilaj je odgovorio kralju: »A koliko mi to još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? ³⁵ Imam osamdeset godina. Prestar sam da bih razlikovao što je za mene dobro, a što nije. Ne osjećam okus onoga što jedem i pijem, niti čujem glasove pjevača i pjevačica. Zašto da ti budem na teret, moj gospodaru i kralju? ³⁶ Samo ću te malo ispratiti preko Jordana. Nije mi potrebna nagrada koju nudiš. ³⁷ Pusti me da se vratim i umrem u svom gradu, blizu grobnice svoga oca i majke. No tu je Kimham. Vodi ga sa sobom kao slugu i učini s njim kako najbolje znaš.«

³⁸ Kralj je odgovorio: »Neka onda Kimham ide dalje sa mnom. Učinit ću za njega što god misliš da je dobro. Za tebe ću učiniti što god želiš.«

David se vraća kući

³⁹ Sav narod i kralj prešli su rijeku Jordan. Kralj je poljubio i blagoslovio Barzilaja, a on se potom vratio kući.

⁴⁰ Kad je kralj prešao u Gilgal, s njim je bio i Kimham. Preko rijeke su ga pratile cijela judejska i pola izraelske vojske.

Nadmetanje Izraelaca i Judejaca

⁴¹ Izraelci su dolazili kralju i govorili mu: »Zašto su te naša braća Judejci prisvojili samo za sebe? Zašto te oni vode sa svim tvojim ukućanima i slugama natrag preko Jordana?«

⁴² A Judejci su odgovarali Izraelcima: »Kralj je naš blizak rod. Zašto se ljutite na nas? Nismo jeli na kraljev račun, niti smo od njega uzimali darove.«

⁴³ Tada su Izraelci rekli: »Mi imamo deset udjela u kralju^[f] pa polažemo veće pravo na njega. Zašto nas omalovažavate? Prvi smo predložili povratak kralja.«

Ali Judejci su odgovarali Izraelcima još žešćim i ljućim riječima.