Add parallel Print Page Options

Molitva patnika

Davidova pjesma za dan sjećanja.

O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
    ne kažnjavaj u svom bijesu.
Kao da me tvoje strijele bodu,
    kao da si šaku spustio na mene.
Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
    zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
Moja krivnja cijelog me prekrila,
    prevelika mi je njezina težina.
Napravio sam veliku glupost,
    sad mi rane smrde i gnoje se.
Pognut sam i slomljen,
    hodam uokolo tugujući.
Gorim u vrućici,[a]
    cijelo tijelo me boli.
Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
    srce mi lupa, tjera me da vrištim.

Gospodaru, ti znaš što trebam,
    ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
    čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
    prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
    postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
    prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
    nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
    ne odgovaram i ne branim se.

15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
    ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
    i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
    moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
    žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
    Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
    optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
    ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
    Gospodaru, spasitelju moj!

Footnotes

  1. 38,7 Doslovno: »Gore mi prepone«.