Prva poslanica Solunjanima 2
Knijga O Kristu
Pavao se sjeća posjeta Solunjanima
2 Znate i sami, draga braćo i sestre, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Znate da su nas prije toga u Filipima zlostavljali i izvrgnuli ruglu. Ipak smo se odvažili, pouzdajući se u Boga, propovijedati vam evanđelje, iako uz tešku borbu.
3 Vidite dakle da u našemu propovijedanju nema govora o zabludi, nečistim pobudama ili prijevari.
4 Navješćujemo Radosnu vijest upravo onako kako nam je Bog povjerio da činimo. Ne trudimo se ugoditi ljudima, nego Bogu koji proniče srca.
5 Nikada vas nismo pokušali pridobiti laskanjem. Bog nam je svjedok i da nikada ništa nismo činili iz pohlepe.
6 Nismo od ljudi tražili ni slavu - ni od vas ni od bilo koga drugoga.
7 Mogli smo od vas kao Kristovi apostoli što i zahtijevati, ali nismo. Bili smo prema vama blagi poput majke koja s ljubavlju njeguje svoju djecu.
8 Toliko smo vas voljeli da smo vam htjeli predati ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastiti život.
9 Pa sjećate se, draga braćo i sestre, našega teškog truda i umora! Dok smo vam propovijedali evanđelje, radili smo noću i danju da nikomu od vas ne budemo na teret.
10 I vi i Bog ste nam svjedoci da smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama vjernicima.
11 Postupali smo prema svakomu od vas kao otac prema vlastitoj djeci.
12 Poticali smo vas, hrabrili i zaklinjali da živite životom dostojnim Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo da s njime dijelite njegovu slavu.
13 Zato bez prestanka zahvaljujemo Bogu što Božju poruku koju smo vam navijestili niste primili kao ljudsku, nego kao Božju riječ, što ona uistinu i jest. A ona djeluje u vama koji vjerujete.
14 Vi ste, draga braćo, pretrpjeli od svojih sunarodnjaka progonstvo te ste tako prošli jednako kao i članovi Božjih kršćanskih crkava u Judeji, koje su zbog vjere u Krista Isusa progonili njihovi vlastiti sunarodnjaci, židovi.
15 Oni su poubijali vlastite proroke, pa čak i Gospodina Isusa. Nas su žestoko progonili. Ne trude se ugoditi Bogu i neprijatelji su svim ljudima
16 jer nam priječe propovijedati poganima da se oni ne bi spasili. Navršili su tako mjeru svojih zlodjela. Navukli su na sebe najveći Božji gnjev.
Timotejeva pohvala Crkvi
17 Draga braćo, pošto smo zakratko bili odvojeni od vas (ali ne i srcem), vruće smo čeznuli za vama te smo pokušali doći da vas vidimo.
18 Zaista smo nastojali doći k vama, ja Pavao i više puta, ali Sotona nas je spriječio.
19 Tko će, na koncu, biti naša nada i radost, naš ponos i naša nagrada pred našim Gospodinom Isusom kada opet dođe?
20 Vi ste naša slava i naša radost.
Solunjanima 1 2
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pavlov rad u Solunu
2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. 2 Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. 3 Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. 4 Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! 6 I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.
7 A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. 8 Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. 9 Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.
10 Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. 11 Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. 12 Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.
13 Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest—Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima. 14 Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje[b]. Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova, 15 koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima, 16 pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih.
Ponovni susret
17 Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići. 18 Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome. 19 Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi? 20 Da, vi ste naša slava i naša radost!
Prva poslanica Solunjanima 2
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Pavlova služba u Solunu
2 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio zaludan. 2 Premda, kao što znate, prethodno štošta pretrpjesmo i bijasmo zlostavljani u Filipima, uz tešku borbu odvažismo vam se, u Bogu našemu, navješćivati Evanđelje Božje. 3 Doista, naše ohrabrivanje nije iz zablude, niti je iz nečistote, niti je iz prijevare; 4 nego, kao što nas je Bog smatrao valjanima da nam povjeri Evanđelje, tako govorimo - ne kao oni koji nastoje ugoditi ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Jer nikada, kao što znate, ne nastupismo ni laskavom riječju, ni pritajenom pohlepom - Bog je svjedok - 6 niti smo od ljudi tražili slave - ni od vas, ni od drugih - 7 premda smo vam mogli nametnuti svoj ugled, kao apostoli Kristovi. Naprotiv, bijasmo dječica među vama. Kao što majka hrani i njeguje svoju djecu,[a] 8 tako vam, ispunjeni ljubavlju prema vama, htjedosmo udijeliti ne samo Evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli. 9 Sjećate se, doista, braćo, našega truda i muke: noću i danju radeći - da ne bismo koga od vas opteretili - propovijedali smo vam Evanđelje Božje. 10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto i pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11 Kao što znate, svakoga smo od vas, kao otac svoju djecu, 12 hrabrili i tješili i zahtijevali da živite dostojno Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i slavu.
13 I mi neprestance zahvaljujemo Bogu i zato što primivši od nas riječ poruke Božje prihvatiste ju ne kao riječ ljudsku, nego - kao što uistinu i jest - riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. 14 Vi, braćo, doista postadoste nasljedovatelji Božjih crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi pretrpjeste od svojih sunarodnjaka isto kao i oni od Židova, 15 koji su ubili i Gospodina Isusa i proroke, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i suprote se svim ljudima[b] 16 priječeći nam navješćivati poganima da se spase, dopunjujući uvijek grijehe svoje. Ali se na njih konačno sručio gnjev Božji.
Pavlova čežnja za ponovnim susretom
17 A mi, braćo, odijeljeni od vas zakratko - licem, ne srcem - u svojoj velikoj čežnji još više pohitasmo da ugledamo vaše lice. 18 Jer smo htjeli doći k vama - a ja, Pavao, i jedanput, i dvaput - no Sotona nas spriječi. 19 Jer što je naša nada ili radost ili vijenac dični pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? 20 Jer vi ste naša slava i radost.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Copyright © 2001 by Life Center International