Add parallel Print Page Options

13

16 Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih poput mjedi što ječi ili cimbala što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja, kad bih razumio sva otajstva i imao sve znanje te takvu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih - ništa.

Kad bih siromasima razdao sav svoj imetak, kad bih i tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi koristilo ne bi.

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.

Nije nepristojna, ne traži svoje pravo, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi, nego istini.

Sve izdržava, nikad ne gubi vjeru, uvijek se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad neće uminuti. Prorokovanje? Iščeznut će. Jezici? Zamuknut će. Znanje? Nestat će.

Jer nepotpuno je naše znanje, nepotpuno naše prorokovanje.

10 A kada dođe ono što je savršeno, uminut će ovo što je nepotpuno.

11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao zrelim čovjekom, odbacio sam što je djetinje.

12 Sad vidimo u zrcalu, nejasno, a tada ćemo gledati licem u lice. Sada spoznajem nepotpuno, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i sam spoznan.

13 A sada ostaje troje: vjera, nada i ljubav, ali najveća je među njima ljubav.

Ljubav

13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.

Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.

I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.

Ljubav je strpljiva i uslužna.
    Ljubav nije zavidna.
    Ljubav se ne hvali i ne oholi.
Nije nepristojna. Ne traži za sebe.
    Nije razdražljiva. Ne pamti zlo.
Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.
Ljubav sve štiti, sve vjeruje,
    uvijek se nada i uvijek ustraje.
Ljubav nikada ne prestaje.

Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. 10 A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično.

11 Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. 12 Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno—licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.

13 Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih—ljubav.

Najveća je ljubav

13 Kad bih jezicima ljudskim i anđeoskim govorio,
a ljubavi ne bih imao,
mjed sam onda što ječi ili cimbal što zveči.
I kad bih dar prorokovanja imao
i znao sve tajne i sve znanje,
i kad bih svu vjeru imao, tako da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam.
I kad bih razdao sav svoj imetak,
i kad bih predao tijelo svoje da se uzvisim,
a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.[a]
Ljubav je strpljiva, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se.
Nije nedolična, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne raduje se nad nepravdom, a raduje se s istinom;
sve podnosi, sve vjeruje,
svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikada ne prestaje.
A prorokovanja? Prestat će.
A jezici? Umuknut će.
A znanje? Nestat će.
Jer djelomice spoznajemo i djelomice prorokujemo.
10 A kad dođe savršeno, nestat će ovo djelomično.
11 Kad bijah djetešce, govorah kao djetešce,
mišljah kao djetešce, rasuđivah kao djetešce.
Kada postadoh odrastao čovjek,
odbacio sam djetinje.
12 Jer sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomice,
a onda ću spoznati posvema,
kao što sam i posvema spoznat.
13 Sada pak ostaje vjera, nada, ljubav,
ovo troje,
a od njih najveća je ljubav.

Footnotes

  1. 1Kor 13,3 Umjesto »da se uzvisim«, neki rukopisi donose: »da se sažeže«.