Add parallel Print Page Options

život po Duhu

Nema dakle nikakve osude za one koji pripadaju Kristu Isusu.

Jer zakon Duha, koji daje život, oslobodio nas je zakona grijeha, koji vodi u smrt.

Jer ono što Zakon, oslabljen grešnim tijelom, nije mogao učiniti, učinio je Bog poslavši svojeg Sina u obličju tjelesnog čovjeka da bude žrtva za grijehe. Tako je osudio grijeh u tijelu.

Učinio je to zato da bi se pravednost Zakona potpuno ispunila u nama koji više ne živimo po staroj grešnoj naravi, nego po Duhu.

Oni kojima vlada grešna narav razmišljaju o onomu što je grešno, ali oni koji su pod nadzorom Božjega Duha razmišljaju o onomu što je ugodno Duhu.

Nadzire li vaša grešna narav vaš um, vodi vas u smrt. Ali ako vaš um nadzire Sveti Duh, imat ćete život i mir.

Jer grešna tjelesna narav u nama protivi se Bogu. Nikada nije bila pokorna Božjemu zakonu niti će to ikada biti.

Zato oni kojima još vlada njihova grešna narav ne mogu ugoditi Bogu.

Ali vama više ne vlada grešna narav. Pod nadzorom ste Svetoga Duha ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A u kome ne prebiva Kristov Duh, taj i nije Kristov.

10 Ako je Krist u vama, tijelo vam je mrtvo za grijeh, ali vaš duh živi za pravednost.

11 živi li u vama Božji Duh koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih, Bog koji je Isusa podignuo od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela tim istim Duhom koji u vama živi.

12 Zato, draga braćo, nismo dužni činiti ono na što nas tjera naša grešna narav.

13 Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete.

14 Svi koje vodi Božji Duh Božja su djeca.

15 Ne budite zato poput strašljivih robova te svoje naravi. Budite prava Božja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada možete radosno klicati: 'Abba![a] Oče!'

16 Sveti Duh govori nam duboko u srcima da smo Božja djeca.

17 A kako smo njegova djeca, njegovi smo baštinici - jer sve što Bog daje svojemu Sinu, Kristu, to i nama pripada. Kao što s njim trpimo, s njim ćemo se i proslaviti.

Buduća slava

18 Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama.

19 Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca.

20 Sve što je na Zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom - ali u nadi

21 da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece.

22 Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima.

23 Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. I mi također nestrpljivo očekujemo dan kad će nam Bog dati sva prava kao svojoj djeci, uključujući i nova tijela koja nam je obećao.

24 Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imate, onda se tomu više ne trebate nadati.

25 Ali ako se nadate nečemu što još nemate, valja čekati strpljivo i postojano.

26 Isto tako, Sveti Duh nam pomaže u našoj slabosti. Jer mi ne znamo ni kako ni što bismo trebali moliti, ali Sveti Duh moli se za nas uzdasima koji se ne mogu riječima izraziti.

27 I Otac, koji poznaje svačije srce, zna, svakako, što Duh govori, da se moli za nas u skladu s Božjom voljom.

28 Znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji njega vole i koje je on pozvao prema svojoj nakani.

29 Jer Bog je svoj narod unaprijed poznavao i odabrao ih je da budu poput njegova Sina, tako da bi njegov Sin mogao biti prvorođenac s brojnom braćom i sestrama.

30 A kad ih je odabrao, pozvao ih je k sebi. Zatim ih je opravdao i obećao im svoju slavu.

Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi

31 Što na sve to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?

32 Kad već nije poštedio ni vlastitoga Sina, nego ga je predao za nas, neće li nam Bog, koji nam je dao Krista, s njime dati i sve drugo?

33 Tko će optužiti Božje izabranike? Nas Bog opravdava.

34 Tko će nas onda optužiti? Isus Krist je umro, štoviše, i uskrsnuo; on je zdesna Bogu i posreduje za nas.

35 Tko će nas odvojiti od Kristove ljubavi? Može li u tome uspjeti nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

36 U Svetome pismu piše: 'Zbog tebe nas ubijaju dan za danom; mi smo im kao ovce za klanje.'[b]

37 Nadmoćno pobjeđujemo sve što nas snađe u Kristu koji nas voli.

38 Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,

39 ni dubina ni visina, ni bilo koje stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene u našemu Gospodinu Kristu Isusu.

Footnotes

  1. Poslanica Rimljanima 8:15 Na aramejskome: Oče!
  2. Poslanica Rimljanima 8:36 Psalam 44:2.

Život u Duhu

Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te[a] zakona grijeha koji donosi smrt. Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.

Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.

No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. 10 A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. 11 Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.

12 Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo 13 jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.

14 Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. 15 Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba[b], Oče!« 16 Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. 17 Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.

Sveti Duh donosi slobodu i slavu

18 Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. 19 Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. 20 Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu 21 da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.

22 Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. 23 No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. 24 Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? 25 Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.

26 Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. 27 No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog.

28 Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole.[c] On ih je izabrao po svome planu. 29 On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. 30 Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu.

Božja ljubav u Kristu Isusu

31 Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? 32 Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. 33 Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. 34 Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. 35 Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt? 36 U Svetom pismu piše:

»Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti,
    smatraju nas ovcama za klanje.«[d]

37 Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. 38 Uvjeren sam da nas ništa—ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile 39 iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno—ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Footnotes

  1. 8,2 te U nekim starogrčkim rukopisima piše: »me«.
  2. 8,15 Abba Aramejski izraz za oca koji su koristila židovska djeca.
  3. 8,28 Druga mogućnost prijevoda: »Znamo da u svemu Duh radi zajedno s onima koji vole Boga, za njihovo dobro«.
  4. 8,36 Citat iz Ps 44,22.

Ne po tijelu nego po Duhu

Nikakve dakle sada nema osude za one u Kristu Isusu.

Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi te od zakona grijeha i smrti.[a] Ono, naime, što je Zakonu bilo nemoguće, jer bijaše slab zbog tijela, učinio je Bog poslavši Sina svojega u obličju grješna tijela i za grijeh; osudi grijeh u tijelu, da se pravo Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer oni po tijelu drže se tijela; a oni po Duhu, onog od Duha. Namisao je tijela, naime, smrt, a namisao Duha život i mir. Jer je namisao tijela neprijateljstvo prema Bogu: ne podređuje se zakonu Božjemu, a niti može. A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako inače Duh Božji obitava u vama. Ako pak tko Duha Kristova nema, nije njegov. 10 No ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11 Ali ako Duh Onoga koji Isusa uskrisi od mrtvih obitava u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu, koji obitava u vama. 12 Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo. 13 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako li pak Duhom tjelesna djela usmrćujete, živjet ćete.

Djeca Božja

14 Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, sinovi su Božji. 15 Ne primiste, naime, duha ropstva, da ste opet u strahu, nego primiste Duha posinjenja u kojem vičemo: »Abba, Oče!« 16 Sam Duh susvjedoči s duhom našim da smo djeca Božja. 17 Ako pak djeca, onda i baštinici; baštinici Božji i subaštinici Kristovi, ako inače s njime zajedno trpimo da se zajedno s njime i proslavimo.

Patnje i slava

18 Smatram, naime, da patnje sadašnjeg vremena nisu jednakomjerne sa slavom koja se ima otkriti u nama, 19 jer: sve stvorenje čeznutljivom žudnjom iščekuje otkrivenje sinova Božjih. 20 Jer sve stvorenje bi podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu, u nadi 21 da će i samo stvorenje biti oslobođeno ropstva raspadljivosti - u slobodu slave djece Božje. 22 Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i zajedno trpi u porođajnim mukama sve dosad. 23 A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvinu Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svojega tijela. 24 Jer nadom smo spašeni. Ali nada koja se vidi nije nada. Ta tko se nada onome što vidi? 25 Ako se pak nadamo onome što ne vidimo, onda to s ustrajnošću iščekujemo. 26 Tako i Duh supotpomaže našu slabost. Jer što i kako treba moliti, ne znamo, te se sam Duh zauzima uzdisajima neizrecivim.[b] 27 A Onaj koji proniče srca zna koja je namisao Duha, da se po volji Božjoj zauzima za svete.

Božji naum

28 Znamo pak da Bog daje da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su po naumu pozvani. 29 Jer koje predvidje, one i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30 A koje predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 31 Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32 On koji ni svoga vlastitoga Sina ne poštedje, nego ga za sve nas predade, kako nam onda neće s njime podariti sve ostalo?

Ljubav Božja u Kristu

33 Tko će optužiti izabranike Božje? Bog, Onaj koji opravdava? 34 Tko će osuditi? Krist Isus, Onaj koji umrije, štoviše, koji bi i uskrišen, koji je zdesna Bogu i za nas se zauzima?[c] 35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36 Kao što je pisano: »Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan, smatraju da smo kao ovce za klanje.« 37 Ali u svemu tome mi i više nego pobjeđujemo po Onome koji nas uzljubi. 38 Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni ono što je sada, ni ono što će doći, ni sile, 39 ni visina, ni dubina, ni bilo koji drugi stvor, neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu.

Footnotes

  1. Rim 8,2 Umjesto »oslobodi te«, neki rukopisi imaju: »oslobodi me«.
  2. Rim 8,26 Iza »zauzima«, neki rukopisi dodaju: »za nas«.
  3. Rim 8,34 »Isus« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.