Add parallel Print Page Options

Ostatak Izraela

11 Pitam, dakle, nije li Bog odbacio židove, svoj narod? Nipošto! Sjetite se da sam i ja židov, Abrahamov potomak, iz Benjaminova plemena.

Nije Bog odbacio svoj narod koji je unaprijed izabrao. Zar se ne sjećate što o tome kaže Sveto pismo? Prorok Ilija žalio se Bogu na židove:

'Gospodine, poubijali su tvoje proroke i srušili tvoje oltare. Samo sam ja ostao, a sada i mene pokušavaju ubiti.'[a]

Sjećate li se što mu je Bog odgovorio? 'Nisi ti jedini ostao

I danas je tako. Nisu svi židovi otišli od Boga. Nekolicina[b] ih je spašena po Božjoj milosti jer ih je odabrao.

A ako su spašeni Božjom milošću, onda nisu spašeni zbog svojih dobrih djela. Inače Božja milost ne bi bila to što jest - darovana i nezaslužena.

Većina židova dakle nije postignula Božju naklonost koju je tražila. Nekolicina koju je izabrao dobila ju je, a ostali su pak otvrdnuli.

Kao što kaže Sveto pismo:
    'Bog je učinio da obamru.
    Do današnjeg dana zatvorio im je oči
            da ne vide
    i zatvorio im je uši
            da ne čuju.'[c]

Kralj David o tomu je također rekao:
    'Neka padnu u zamku, u mrežu i stupicu
            svoje obilne gozbe
    i neka ih tako stigne njihova plaća.

10 Neka im oči potamne da obnevide;
    zauvijek im pogni leđa!'[d]

11 Je li Božji narod dakle tako posrnuo da će neizbježno otići u propast? Nipošto! Božja je nakana bila da spasenje učini dostupno poganima kako bi židove učinio ljubomornima i naveo ih da ga požele za sebe.

12 Pa ako su židovi, posrnuvši i odbivši spasenje, donijeli drugim narodima toliko bogatstvo, pomislite samo koliki će tek blagoslov svijet podijeliti s njima kada jednog dana prihvate spasenje!

13 Govorim to posebice zaradi vas pogana. Bog me je imenovao apostolom poganima i to uvijek ističem

14 ne bih li židove naveo da požele to što imate vi pogani i ne bi li se neki od njih tako spasili.

15 Jer ako je Bog, kad su židovi odbili spasenje, ponudio to spasenje cijelome svijetu, kako li će tek divno biti kad ga oni prihvate! Mrtvi će oživjeti!

16 Abraham i ostali patrijarsi bili su sveti, pa će i njihovi potomci biti sveti.[e] Jer ako je korijen stabla svet, svete su i grane.

17 Ali neki židovi, Abrahamove grane, odlomljeni su. A vi pogani, nekoć grane divlje masline, pricijepljeni ste. Tako sada primate blagoslov koji je Bog obećao Abrahamu i njegovim potomcima i hranite se sokovima Božje masline.

18 Ali pazite da se ne hvalite kako ste pricijepljeni umjesto odlomljenih grana. Upamtite da ste samo grane, a ne korijenje.

19 'Ali te su grane odlomljene da bi bilo mjesta za mene

20 Jesu, ali upamtite: te su grane, židovi, odlomljene zato što nisu vjerovali Bogu, a vi ste pricijepljeni zato što vjerujete. Nemojte se uznositi, već se bojte onoga što bi se moglo dogoditi.

21 Jer ako Bog nije poštedio one prve grane, neće ni tebe poštedjeti.

22 Vidite li kako je Bog dobar i strog? Strog prema neposlušnima, a dobar prema vama koji se pouzdajete u njegovu dobrotu. Ali prestanete li se u nju pouzdavati, i vi ćete biti odsječeni.

23 A odustanu li židovi od svoje nevjere, Bog će i njih ponovno pricijepiti. On ima moć da to učini.

24 Jer ako je Bog htio uzeti vas, koji ste po svojoj naravi grane divlje masline, i pricijepiti vas na dobro drvo, koliko će radije pricijepiti židove na drvo kojemu pripadaju!

Božja milost namijenjena je svima

25 želio bih, draga braćo, da razumijete ovu tajnu kako se ne biste uzoholili i počeli se hvastati. Neki su židovi tvrda srca, ali to će trajati samo dok Krista ne prihvati puni broj pogana.

26 Nakon toga će se spasiti sav Izrael. Sjećate li se što su o tomu rekli proroci:
    'Sa Siona će doći Izbavitelj; odvratit će od
            bezbožnosti sve židove.

27 Tada ću ispuniti svoj savez s njima
    i ukloniti njihove grijehe.'[f]

28 Mnogi su židovi sada protivnici evanđelja. Ali to je vama na dobrobit jer je Bog dao svoje darove vama poganima. Pa ipak, židovi su još izabrani narod zbog Božjih obećanja danih Abrahamu, Izaku i Jakovu.

29 Jer Božji darovi i pozvanje ne mogu se opozvati.

30 Nekoć ste vi pogani bili buntovnici protiv Boga, ali kad su židovi odbacili njegovu milost, Bog ju je umjesto njima darovao vama.

31 Sada su pak tako židovi buntovnici, a vi imate Božju milost. Ali jednog će dana i oni biti dionicima Božje milosti.

32 Jer Bog je sve ljude zatvorio u njihovoj neposlušnosti da se svima smiluje.

33 Kakvoga divnog Boga imamo! Kako su veliki njegovo bogatstvo, mudrost i znanje! Nedokučivi su nam njegovi sudovi i neistraživi njegovi putovi!

34 Zaista, 'tko je spoznao Gospodnju misao, tko mu je bio savjetnikom?'[g]

35 Ili, 'tko je njemu prvi nešto dao da bi mu morao uzvratiti?'

36 Jer sve dolazi od njega, sve postoji po njemu i za njega. Neka mu je vječna slava! Amen.

Footnotes

  1. Poslanica Rimljanima 11:3 I Kraljevima 19:10,14.
  2. Poslanica Rimljanima 11:5 U grčkome: Ostatak.
  3. Poslanica Rimljanima 11:8 Izaija 29:10.
  4. Poslanica Rimljanima 11:10 Psalam 69:23-24.
  5. Poslanica Rimljanima 11:16 U grčkome: Ako su prvine svete, sveto je i tijesto.
  6. Poslanica Rimljanima 11:27 Izaija 59:20-21.
  7. Poslanica Rimljanima 11:34 Izaija 40:13.

Bog nije zaboravio svoj narod

11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«[a] A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«[b]

Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.

Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. Tako i piše u Svetom pismu:

»Bog ih je otupio.[c]
Dao im je oči koje ne vide i uši koje ne čuju,
    sve do dana današnjega.«[d]

A David kaže:

»Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku
    na vlastitim gozbama.
Neka padnu i budu kažnjeni.
10 Neka oslijepe da ne mogu vidjeti.
    I neka im leđa zauvijek budu pognuta.«[e]

11 A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima. 12 Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog?

13 Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, 14 u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. 15 Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? 16 Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.

17 Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. 18 Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. 19 Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« 20 To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! 21 Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.

22 Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. 23 Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. 24 Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?

25 Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod. 26 Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu:

»Spasitelj će doći sa Siona.
    Odstranit će bezbožnost od Jakovljevih potomaka.
27 I kada uklonim njihove grijehe,
    sklopit ću savez s njima.«[f]

28 Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima. 29 Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude. 30 Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti. 31 Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost. 32 Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost.

Slava Bogu!

33 Kako je velika Božja dobrota i kako je beskrajno njegovo znanje i njegova mudrost! Njegove odluke ne može nitko objasniti, njegove putove nitko razumjeti. 34 Tako i piše u Svetom pismu:

»Tko je upoznao Božje misli?
    Tko mu je bio savjetnik?[g]
35 Tko je Bogu išta dao
    da bi mu on dugovao?«[h]

36 Bog je stvorio sve što postoji i sve postoji po njemu i za njega. Njemu pripada slava! Amen!

Footnotes

  1. 11,3 Citat iz 1 Kr 19,10.14.
  2. 11,4 Citat iz 1 Kr 19,18.
  3. 11,8 Citat iz Iz 29,10.
  4. 11,8 Citat iz Pnz 29,4.
  5. 11,9-10 Citat iz Ps 69,22-23.
  6. 11,26-27 Citat iz Iz 59,20-21; 27,9.
  7. 11,34 Citat iz Iz 40,13.
  8. 11,35 Citat iz Job 41,11.

Izrael i pogani

11 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije odbacio Bog svoga naroda, koga predvidje. Ili ne znate što Pismo govori, u odlomku o Iliji, kako se on Bogu tuži na Izraela: »Gospodine, proroke tvoje pobiše, tvoje žrtvenike raskopaše; ja ostadoh sam i moj život traže.« I što mu kaže Božji odgovor? »Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.« Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak prema izboru milosti. Ako pak po milosti, ne više po djelima; inače milost nije više milost.[a] Što dakle? Ono čemu Izrael teži, to ne stekne, ali izabrani stekoše. Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: »Dade im Bog duha otupjelosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju, sve do dana današnjega.« I David kaže: »Neka im stol njihov postane zamkom, i stupicom, i spoticalom i naknadom. 10 Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savini!« 11 Pitam dakle: jesu li se spotakli da propadnu? Nipošto! Nego njihovim prijestupom - spasenje poganima, tako da se oni, Židovi, potaknu na ljubomoru. 12 Ako je pak njihov prijestup bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će to više biti njihov puni broj! 13 Vama pak, poganima, govorim: ukoliko sam ja dakle apostol poganima, cijenim svoju službu 14 kako bih na ljubomoru potaknuo one koji su moje tijelo, i neke od njih spasio. 15 Jer ako je njihovo odbačenje pomirenje svijetu, što li će tek biti prihvaćanje, ako ne oživljenje od mrtvih? 16 Ako li su prvine svete, onda je i tijesto; ako je korijen svet, onda su i grane. 17 Ako su pak neke grane odlomljene, a ti si, divlja maslina, pricijepljen u njihovo mjesto te postao suzajedničar korijena sočnosti masline,[b] 18 ne uznosi se ponad grana. Ali ako se uznosiš, sjeti se, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe! 19 Reći ćeš dakle: »Grane su odlomljene da se ja pricijepim.« 20 Dobro! One su nevjerom odlomljene, a ti pak po vjeri stojiš. Ne drži se visoko, nego se boj! 21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, možda neće poštedjeti ni tebe.[c] 22 Uvidi dakle dobrotu i strogost Božju: prema palima strogost, a prema tebi dobrotu Božju, ako u dobroti ostaneš; inače ćeš i ti biti odsječen. 23 A oni pak, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer moćan je Bog da ih opet pricijepi. 24 Jer ako si ti odsječen od masline, po prirodi divlje, pa protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše, oni po prirodi, biti pricijepljeni na vlastitu maslinu.

25 Ne bih htio, naime, da ne znate, braćo, o ovoj tajni, kako ne biste bili sami sebi mudri: otvrdnuće se dijelom dogodilo Izraelu dok ne uđe puni broj pogana. 26 I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je i pisano: »Sa Siona će doći Onaj koji izbavlja, odvratit će bezbožnost od Jakova. 27 I ovo je s njima moj Savez, kad uklonim njihove grijehe.« 28 S obzirom na Evanđelje oni su doduše neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor, ljubimci su zbog otaca. 29 Neopozivi su, naime, dari i poziv Božji. 30 Jer kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada ste po njihovoj neposlušnosti zadobili milosrđe, 31 tako i oni sada postadoše neposlušni po milosrđu prema vama, kako bi i oni sada zadobili milosrđe.[d] 32 Jer zatvorio je Bog sve u neposlušnost da bi svima iskazao milosrđe.

Hvalospjev Božjoj mudrosti

33 O dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i nedokučivi putovi njegovi! 34 »Jer tko je spoznao um Gospodnji, ili tko mu bje savjetnikom?« 35 Ili, »tko Njemu štogod prvi dadne, da bi mu se uzvratiti trebalo?« 36 Jer je od Njega, po Njemu i za Njega - sve! Njemu slava u vjekove! Amen.

Footnotes

  1. Rim 11,6 Neki rukopisi dodaju na kraju: »a ako je po djelima, više nije milost; inače djelo nije više djelo.«
  2. Rim 11,17 Umjesto »korijena sočnosti«, neki rukopisi imaju: »korijena i sočnosti«.
  3. Rim 11,21 »možda« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima. Također, umjesto »neće poštedjeti«, neki rukopisi imaju: »ne bi poštedio«.
  4. Rim 11,31 Drugo »sada« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.