Poslanica Hebrejima 6
Knijga O Kristu
6 Prestanimo zato stalno iznova ponavljati temeljna znanja o Kristu. Pođimo radije dalje i sazrijevajmo u razumijevanju. Ne moramo opet počinjati ispočetka, o važnosti odvraćanja od mrtvih djela i o vjeri u Boga.
2 Ne trebaju vam više upute o krštenju, polaganju ruku, uskrsnuću od mrtvih i vječnome sudu.
3 Pođimo stoga, uz Božje dopuštenje, dalje.
4 Nije moguće da se ponovno obrate oni koji su već bili prosvijetljeni i okusili nebeski dar te postali dionicima Svetoga Duha,
5 koji su okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta,
6 a zatim su otpali od Boga. Oni se ne mogu ponovno obratiti jer svojim postupcima sami iznova pribijaju Sina Božjega na križ i izvrgavaju ga ruglu.
7 Jer kad se zemlja natopi kišom što na nju često pada i kad rađa dobrim plodovima korisnima rataru, prima blagoslov od Boga.
8 Ali rastu li na njoj samo trnje i drač, odbačena je, pod prokletstvom, i bit će spaljena.
9 Iako tako govorimo, uvjereni smo, dragi moji, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10 Jer Bog nije nepravedan. Neće zaboraviti vaše djelo: da ste mu iskazali ljubav brinući se o drugoj braći, što i sada činite.
11 žarka nam je želja da sve do konca budete tako gorljivi da se ispuni vaša nada.
12 Tako nećete duhovno otupjeti i postati ravnodušnima, nego slijediti primjer onih koji su zbog svoje vjere i strpljivosti postali baštinicima Božjih obećanja.
Božje obećanje daje nadu
13 Kad je Bog Abrahamu dao obećanje, kako se nije imao zakleti kime većim, zakleo se samim sobom:
14 'Izobilno ću te blagosloviti
i dat ću ti brojne potomke.'[a]
15 Abraham je strpljivo čekao i dočekao da Bog ispuni obećanje.
16 Ljudi se uvijek zaklinju nekime tko je veći od njih te tako zakletvom, kao potvrdom istine, završavaju svaku raspravu.
17 Bog je zakletvom zajamčio baštinicima svojih obećanja da neće promijeniti odluku.
18 Bog nam je dao svoje obećanje i svoju zakletvu. To dvoje ne može se promijeniti zato što Bog ne može prevariti. Stoga se mi koji smo se njemu utekli možemo hrabro držati nade koju nam je dao.
19 To je pouzdanje poput čvrstog i pouzdanog sidra našim dušama. Uvodi nas iza zastora, u nebo, u Božje svetište.
20 Isus je onamo već ušao za nas. Postao je vječnim Velikim svećenikom, sličan Melkisedeku.
Footnotes
- Poslanica Hebrejima 6:14 Postanak 22:17.
Hebrejima 6
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
6 Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela[a] i povjerovali Bogu. 2 Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. 3 To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.
4 Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. 5 Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, 6 a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.
7 Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. 8 No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.
9 Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. 10 Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. 11 No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. 12 Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.
Sigurnost Božjeg obećanja
13 Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. 14 Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«[b] 15 I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.
16 Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. 17 Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. 18 Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. 19 Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. 20 Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International