Ponovljeni zakon 32

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

32 Čujte, nebesa, a ja ću govoriti.
    Slušaj, zemljo, riječi mojih usta.
² Moje će učenje kapati kao kiša,
    moj govor padati kao rosa,
poput kišice na nježno bilje,
    i pljuska na izniklu travu.

³ Slavit ću BOŽJE ime,
    a vi veličajte našeg Boga!

⁴ On je Stijena, djela su mu savršena
    i uvijek ispravno postupa.
On je Bog vjeran i neprijevaran.
    Pravedan je i odan.

⁵ A oni su ga iznevjerili
    i više mu nisu djeca,
    naraštaj izopačen i prijevaran.
⁶ Zar tako uzvraćaš BOGU,
    narode ludi i nerazumni?
Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj,
    koji te stvorio i postavio?

⁷ Sjeti se davnih dana!
    Pogledaj naraštaje prošlosti.
Pitaj svog oca i on će ti ispričati,
    svoje starješine, i oni će ti reći.
⁸ Kad je Svevišnji narodima
    dijelio zemlju u nasljedstvo,
    kad je razmještao čovječanstvo,
postavio je narodima međe
    prema broju bogova^[a].

⁹ A BOŽJI dio je njegov narod,
    Jakovljev narod njegovo nasljedstvo.
¹⁰ Našao ih je u pustinjskoj zemlji,
    u vjetrovitoj i pustoj divljini.
Obgrlio ih je i njegovao,
    čuvao ih kao zjenicu svog oka,
¹¹ poput orla što bdije nad svojim gnijezdom,
    nad orlićima svojim leprša,
krila širi da ih uhvati
    i na sigurno ih nosi.
¹² BOG ih je sâm vodio,
    bez pomoći tuđeg boga.
¹³ Dao im je vlast nad gorskim krajem
    i hranio ih poljskim plodovima.
Davao im je meda među stijenama
    i ulja od maslina na kamenjaru,
¹⁴ kravljeg sira i kozjeg mlijeka,
    janjećeg i jarećeg loja,
    najbolja goveda s Bašana.
Imali su probranu pšenicu
    i fino vino od grožđanog soka.

¹⁵ No Izrael^[b] se utovio i počeo se ritati.
    Dobro su se hranili, utovili i usalili.
Ostavili su Boga, koji ih je stvorio,
    i odbacili Stijenu svog spasenja.
¹⁶ Činili su ga ljubomornim
    štujući tuđe bogove,
    ljutili ga odvratnim djelima.
¹⁷ Demonima su prinosili žrtve, a ne Bogu;
    bogovima koje nisu poznavali.
To su bogovi koje ste tek upoznali,
    koje vaši preci nisu poštovali.
¹⁸ Zanemarili ste Stijenu koja vas je stvorila,
    zaboravili Boga koji vas je rodio.

¹⁹ BOG je to vidio i razljutio se,
    odbacio je svoje sinove i kćeri.
²⁰ »Okrenut ću se od njih«, rekao je,
    »i vidjet ću kako će skončati.
Jer, oni su naraštaj izopačen,
    djeca koja nisu vjerna.
²¹ Činili su me ljubomornim,
    štujući bogove koji to nisu,
    izazivali me svojim ništavnim idolima.
Zato ću ja njih učiniti ljubomornima,
    narodom koji to nije,
    izazvati ih narodom nerazumnim.
²² Jer, od moje srdžbe vatra se zapalila
    i gori do dubina Podzemlja^[c].
Proždrijet će zemlju i njezine usjeve
    i zapaliti temelje planina.

²³ Nesreću za nesrećom na njih ću svaliti.
    Svoje ću strijele na njih potrošiti.
²⁴ Umirat će od gladi,
    od groznice i užasnih bolesti.
Poslat ću na njih zvijeri s očnjacima,
    zmije s otrovom što po prašini gmižu.
²⁵ Vani će ih zatirati mač,
    a unutra će vladati užas.
Ginut će mladići i djevojke,
    dojenčad i sjedokosi starci.
²⁶ Mislio sam ih raspršiti
    i izbrisati spomen na njih među ljudima.
²⁷ Ali nisam htio da se neprijatelji rugaju,
    da njihovi protivnici ne shvate pogrešno,
pa kažu: ‘Nije ih BOG uništio,
    nego smo ih mi pobijedili!’«

²⁸ Oni su narod bez pameti,
    nema u njima razboritosti.
²⁹ Da su mudri, razumjeli bi ovo,
    shvatili bi kako će završiti!
³⁰ Kako bi jedan neprijatelj progonio tisuću Izraelaca,
    ili dvojica deset tisuća u bijeg nagnala,
da ih BOG nije predao,
    da ih njihova Stijena nije prodala?
³¹ Ali stijena neprijatelja nije kao naša Stijena;
    čak i oni to priznaju.
³² Neprijateljeva loza potječe od trsa Sodomina
    i iz vinograda Gomorina.
Grožđe im je puno otrova,
    grozdovi puni gorčine.
³³ Vino im je kao otrov zmijski,
    kao gujin otrov smrtonosni.

³⁴ Bog kaže: »Zar nisam ovo čuvao
    zatvoreno u svojim spremištima?
³⁵ Osvetit ću im se za ono što su učinili.
    Jednog dana noga će im se okliznuti.
Blizu je dan njihove nesreće,
    brzo im se propast primiče.«

³⁶ BOG će opravdati svoj narod
    i sažaliti se na svoje sluge
kad vidi da im je iscrpljena snaga,
    da više nema ni roba ni slobodnjaka.
³⁷ Bog će reći: »Gdje su sad njihovi bogovi,
    stijena u kojoj su tražili sklonište,
³⁸ bogovi koji su jeli loj njihovih žrtava
    i pili vino njihovih prinosa?
Neka oni ustanu da vam pomognu!
    Neka vas oni zaštite!«

³⁹ »Vidite sad da sam jedino ja Bog
    i da nema drugog boga uz mene.
Ja usmrćujem i ja oživljavam,
    ja ranjavam i ja ozdravljam.
    Iz moje ruke nema izbavljenja.
⁴⁰ Dižem svoju ruku prema nebu i zaklinjem se:
    Tako mi moga vječnog života,
⁴¹ naoštrit ću svoj blistavi mač
    i uzeti pravdu u svoje ruke,
osvetit ću se svojim neprijateljima
    i uzvratiti onima koji me mrze.
⁴² Strijele ću svoje napojiti krvlju,
    krvlju pobijenih i zarobljenih,
i moj mač najest će se mesa,
    odsjeći ću glave neprijatelju.«

⁴³ Veselite se, narodi, s Božjim narodom,
    jer on će osvetiti krv svojih slugu.
Osvetit će se svojim neprijateljima
    i očistiti svoju zemlju i narod.