Job 9

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

² »Da, znam da je tako.
    Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
³ Kada bih htio raspravljati s Bogom,
    ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
⁴ On je svemudar i svemoćan.
    Tko mu se uspio oduprijeti?
⁵ On pomiče planine, a da one to ne znaju,
    pa ih prevrće u svom gnjevu.
⁶ On pokreće zemlju s mjesta
    i trese njezine temelje.
⁷ On može reći suncu da ne izađe,
    on može zaključati zvijezde.
⁸ On jedini stvorio je nebesa
    i gazi po morskim valovima.
⁹ On je stvorio Medvjeda i Oriona,
    Vlašiće i južna zviježđa.
¹⁰ Da, on čini nezamisliva čuda,
    čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
¹¹ On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
    tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
¹² Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
    Tko ga smije pitati što radi?
¹³ Bog ne suspreže svoj gnjev,
    čak su mu se i Rahabovi^[a] sluge poklonili.
¹⁴ Kako onda ja da mu odgovorim?
    Kako da nađem riječi protiv njega?
¹⁵ Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
    Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
¹⁶ Da se odazove na moj sudski poziv,
    ne vjerujem da bi me saslušao.
¹⁷ Jer, on me u vihoru satire,
    i bez razloga mi umnožava rane.
¹⁸ Ne dâ mi da dođem do daha,
    nego me tugom preplavljuje.
¹⁹ Ako se mjeri snaga—
    on je najsilniji.
    Ako se mjeri pravda—
    tko ga može pozvati na sud?
²⁰ Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje;
    iako sam nevin, dokazuje me krivim.
²¹ Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene
    jer prezirem svoj život.
²² Sve je svejedno, stoga kažem:
    on zatire i besprijekornog i opakog.
²³ Kad bič smrti iznenada ošine,
    on se ruga očajanju nedužnih.
²⁴ Kad zemlja padne u ruke zlih,
    on zastire oči njenim sucima.
    A ako ne on, tko onda?
²⁵ Moji su dani brži od trkača,
    bez trunke radosti prolijeću.
²⁶ Promiču hitro kao čamci od papirusa,
    kao orao kad se na plijen obrušava.
²⁷ I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje,
    promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
²⁸ opet bih strepio od svih svojih muka
    jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.
²⁹ Budući da ću biti kriv,
    zašto da se trudim uzalud?
³⁰ Da se operem sapunom,
    da istrljam ruke lužinom,
³¹ ti bi me gurnuo u kaljužu
    pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
³² Bog nije čovjek kao ja,
    da ga mogu pozvati na sud.
³³ Nema nikoga tko bi posredovao
    i presudio među nama,
³⁴ tko bi odvratio od mene Božju kaznu,
    da me njegova strahota više ne plaši.
³⁵ Tada bih govorio bez straha od njega.
    Ja nisam čovjek za kakvog me drže.