Add parallel Print Page Options

39 Znaš li kad divokoza donosi mlade?
    Gledaš li kad košuta izlegne lane?
Brojiš li koliko ih mjeseci nose?
    Znaš li u koje vrijeme liježu mlade?
Šćućure se i donesu ih na svijet
    i okončaju im se porođajne muke.
Mladunci im jačaju i rastu u divljini,
    odu od majke i ne vraćaju se.

Tko je divljem magarcu dao slobodu,
    tko mu je razvezao spone?
Pustinju sam mu dao za dom
    i slane ravnice za postojbinu.
Smije se gradskoj vrevi,
    nema goniča da viče na njega.
Tumara brdima, svojim pašnjacima
    i bilo kakvo zelenilo traži.

Hoće li divlji bivol pristati da ti služi,
    zar će kraj tvojih jasala prenoćiti?
10 Možeš li ga uzdama zadržati uz brazdu,
    zar će za tobom drljati[a] dolove?
11 Divlji bivol vrlo je snažan,
    ali možeš li mu prepustiti teške poslove—
12 možeš li se pouzdati da će ti vratiti žito
    i dovući ga na tvoje gumno?

13 Noj uzbuđeno lepeće krilima, ali ne leti,
    jer mu krila i perje nisu kao rodina.
14 On polaže jaja na zemlji
    i ostavlja ih da se griju u pijesku.
15 Ne mari što ih noga može zgaziti
    ili divlja životinja zgnječiti.
16 Sa svojim ptićima postupa grubo,
    kao da nisu njegovi;
    nije ga briga ako mu je trud bio uzalud
17 jer ga Bog nije obdario mudrošću,
    niti mu je udijelio pamet.
18 Ali kad krene u trk,
    smije se konju i jahaču.

19 Zar ti daješ snagu konju,
    a vrat mu ukrašavaš grivom?
20 Zar ti činiš da skače kao skakavac,
    da strah utjeruje ponosnim rzanjem?
21 Konj se raduje svojoj snazi,
    udara kopitom i juri u okršaj.
22 Smije se strahu, ničeg se ne boji,
    pred mačem ne uzmiče.
23 Na njemu tobolac zvekeće,
    blista se koplje i oružje.
24 Mahnito uzbuđen trči naprijed;
    ne može stajati mirno kad se oglasi rog.
25 Na zvuk roga zanjišti: ‘Njiha!’
    Izdaleka već nanjuši miris bitke,
    čuje viku zapovjednika i bojne pokliče.

26 Zar kobac pomoću tvoje mudrosti leti
    i prema jugu širi krila?
27 Zar orao po tvom nalogu leti u nebo
    i na visokome mjestu gnijezdo svija?
28 Na litici stanuje i na njoj noći,
    hridina je njegova utvrda.
29 Odatle vreba na svoju hranu,
    oči mu je nadaleko opaze.
30 Ptići mu se goste u krvi,
    gdje god je strvina, eto i njega.«

Footnotes

  1. 39,10 drljati Usitnjavati zemlju nakon oranja.