Job 37

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

37 »Od toga mi drhti srce
    i hoće iskočiti iz grudi.
² Slušajte tutnjavu njegova glasa,
    grmljavinu koja mu izlazi iz usta.
³ On pušta munju preko cijelog neba
    i šalje je do krajeva zemlje.
⁴ Nakon toga glas mu zatutnji,
    kad grmi glasom veličanstvenim.
I nakon što zagrmi glasom,
    i dalje sijevaju munje.
⁵ Bog čudesno grmi svojim glasom,
    čini velika djela, nama neshvatljiva.
⁶ Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’
    i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’
⁷ Tako ljudi moraju obustaviti rad
    da bi svi vidjeli što čini Bog.
⁸ Zvijeri odlaze u svoje jazbine
    i tamo nalaze zaklon.
⁹ Vihor dolazi s juga,
    a hladnoća sa sjevernim vjetrovima.
¹⁰ Led nastaje od Božjeg daha
    i široke vode se zalede.
¹¹ On oblake puni vlagom
    i para ih svojom munjom.
¹² Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom
    da izvrše sve što im je zapovjedio.
¹³ Šalje ih da kazni ljude poplavom
    ili da navodni zemlju i pokaže ljubav.

¹⁴ Poslušaj ovo, Jobe,
    stani i promotri čudesna Božja djela.
¹⁵ Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima
    i čini da njegova munja sijevne?
¹⁶ Znaš li kako vise mračni oblaci,
    to čudesno djelo onoga koji zna sve?
¹⁷ Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći
    kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,
¹⁸ možeš li s njim razapeti nebesa,
    čvrsta kao ulaštena bronca?

¹⁹ Reci nam što da kažemo Bogu—
    u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.
²⁰ Zar da mu kažem da želim govoriti?
    To bi bilo kao da tražim da budem progutan.
²¹ Nitko ne može gledati u sunce
    koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.
²² S Božje planine^[a] zlatni sjaj dolazi,
    to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.
²³ Svemoćni je izvan našeg dosega,
    uzvišen je u svojoj sili i pravdi.
    U svojoj pravednosti nikog ne tlači.
²⁴ Zato ga se ljudi boje i poštuju ga.
    Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«