Jeremija 6

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

⁶ Jer, BOG Svevladar kaže:
    »Posijecite drveće oko Jeruzalema,
    podignite opsadni nasip^[d] oko grada.
Ovaj grad mora biti kažnjen
    jer u njemu vlada ugnjetavanje.
⁷ Kao što bunar čuva svježom pitku vodu,
    tako ovaj grad čuva svježom svoju zloću.
Čuju se vapaji zbog pljačke i nasilja,
    stalno gledam bol i jad.
⁸ Slušaj, Jeruzaleme, i pripazi,
    ili ću se protiv tebe okrenuti.
U pustoš ću te pretvoriti,
    nitko tu više neće živjeti.«

⁹ BOG Svevladar kaže:
    »Sakupi što je ostalo od Izraela,^[e]
    pomno, kao zadnje bobe grožđa.
Svaki trs pažljivo provjeriti treba,
    kao što berač rukom provjerava.«

¹⁰ Kome da govorim? Koga da upozorim?
    Tko će me uopće čuti i saslušati?
Uši su im zatvorene^[f], ne mogu me čuti.
    BOŽJU riječ ne vole, ne žele je slušati.
¹¹ Zato kiptim od BOŽJEGA gnjeva,
    ne mogu se više suspregnuti!

»Izlij ga po zaigranoj djeci na ulici,
    po mladićima što su se tu okupili.
Neka zahvati muževe i žene,
    i starce koji su već dugo živjeli.
¹² Kuće će im biti predane drugima,
    skupa s njihovim poljima i ženama.
Kaznit ću ljude u ovoj zemlji!«
    Tako kaže BOG.

¹³ »To je zato što Izraelci žele imati sve više i više,
    od prvog do zadnjega, svi su pohlepni.
    Varaju čak i proroci i svećenici.
¹⁴ Rane mog naroda pokušavaju liječiti površno.
    Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.
¹⁵ Svojih grozota trebali bi se sramiti,
    ali nemaju stida, ne mogu se crvenjeti.
Zato, kada budem kažnjavao,
    oni će pasti sasvim nisko,
kao što su drugi pali.«
    Tako govori BOG.

¹⁶ No BOG kaže i ovo:
»Na raskrižja stanite i razmotrite.
    Raspitajte se gdje su drevni putevi.^[g]
Pitajte koji je put dobar i njime krenite.
    Ali vi ste rekli: ‘Tim putem nećemo ići.’
¹⁷ Odredio sam među vama proroke^[h]
    koji su vam rekli: ‘Zvuk upozorenja osluškujte.’
    Ali vi ste rekli: ‘Nećemo slušati.’
¹⁸ Narodi, zato sada slušajte,
    svu pažnju na mene obratite.^[i]
19 Poslušajte, narodi zemlje!
    Svaljujem nesreću na Judejce
    zbog zla koje su smišljali i učinili.
Moje riječi nisu slušali,
    moj nauk su odbacili.
²⁰ Što će mi vaš tamjan iz Šebe^[j],
    mirisna trska iz daleke zemlje?
Ne prihvaćam prinose koje mi palite,
    ne želim žrtve koje mi koljete.«

²¹ Zato BOG govori:
    »Prisilit ću Judejce da se suoče s nevoljama,
    kao s kamenjem preko kojega svi padaju.
Očevi i djeca će se spoticati,
    popadati susjedi i prijatelji.«

²² No BOG kaže i ovo:
»Sa sjevera nadire vojska,
    velik narod stiže izdaleka.
²³ Lûkom i kopljem naoružani,
    okrutni su i bez milosti.
Topot njihovih konja
    čuje se kao huka mora.
Vojska za bitku spremna
    kreće na tebe, Jeruzaleme!«

²⁴ Kad smo ove vijesti čuli,
    od straha smo se ukočili.
Obuzela nas je tjeskoba,
    u muci smo kao žena koja rađa.
²⁵ Ne izlazite van na polja i ceste.
    Opasno je svuda uokolo,
    mačevi neprijatelja prijete.
²⁶ Dragi moj narode, obucite crninu,
    u pepeo se uvaljajte.^[k]
Naričite gorko zbog blizine smrti,
    kao da vam je umro jedini sin.
    Jer, razorna vojska ide na vas.

²⁷ »Kao što radnik ispituje kakvoću metala,
    tako ćeš i ti, Jeremijo, ispitivati moj narod;
    pomno provjeravati kakvi su i kako žive.«

²⁸ Izvijestio sam: »Tvrdoglavi su i buntovni,
    idu naokolo i druge kleveću.
Kvare se kao bronca i željezo,
    ponašaju se pokvareno.
²⁹ Mijeh silno vatru raspiruje,
    da bi se iz srebra uklonilo olovo.
No uzalud je pročišćavanje
    jer se iz naroda ne uklanja zlo.
³⁰ Drugi će ih zvati ‘Odbačeno Srebro’
    jer odbacio ih je BOG.«