Evanđelje po Marku 4
Knijga O Kristu
Prispodoba o sijaču
4 Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.
2 Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:
3 'Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.
4 Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.
5 Dio sjemena padne na kamenito tlo, gdje je zemlja bila plitka. Ono odmah nikne jer je zemlja bila plitka,
6 ali ubrzo i usahne pod jakim suncem i osuši se jer se korijenje u plitkoj zemlji nije razvilo.
7 Dio sjemena padne među trnje koje naraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.
8 Ali dio sjemena padne i u plodnu zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.
9 Slušajte, kad već imate uši!'
10 Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.
11 On im odgovori: 'Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.
12 Kao što piše u Svetome pismu:
Slušat će moje riječi,
ali ih neće razumjeti;
gledat će moja djela,
ali neće dokučiti njihova značenja.
Neće se odvratiti od svojih grijeha
niti će im biti oprošteno.[a]
13 Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?
14 Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.
15 Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.
16 Kamenito tlo srca su onih koji čuju Riječ i radosno ju prihvate,
17 ali nemaju dubokog korijena. Dođu li nevolje ili progonstvo zbog Riječi, odmah podlegnu.
18 Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,
19 ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime ubrzo uguše sjeme i ono ostane bez roda.
20 Dobro tlo srce je čovjeka koji sluša Riječ, razumije ju i donosi rod - trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.'
Prispodoba o svjetiljci
21 Zatim ih upita: 'Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na vidljivo mjesto.
22 Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.
23 Slušajte, kad već imate uši!
24 I nastojte svakako pozorno slušati. Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.
25 Ljudima koji žive po Božjoj mudrosti
Sjeme koje samo raste
26 Isus nastavi: 'Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,
27 a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.
28 Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.
29 Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.'
Prispodoba o gorušičinom sjemenu
30 Isus upita: 'Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?
31 Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.
32 Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.
33 Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.
34 Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.
Isus smiruje oluju
35 Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: 'Prijeđimo na drugu stranu jezera.'
36 Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.
37 Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.
38 Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: 'Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?'
39 Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: 'Utišaj se! Umukni!' Vjetar prestane i nastane velika tišina.
40 On upita učenike: 'Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?'
41 Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: 'Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?'
Footnotes
- Evanđelje po Marku 4:12 Izaija 6:9-10.
Marko 4
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Usporedba o sijaču
(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)
4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. 2 Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: 3 »Slušajte! Sijač je otišao sijati. 4 Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. 5 Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. 6 Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. 7 Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. 8 A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«
9 I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«
Zašto Isus govori u usporedbama?
(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)
10 Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.
11 Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama 12 jer:
‘Oni gledaju i gledaju, ali ne vide;
slušaju i slušaju, ali ne razumiju.
Inače bi se okrenuli Bogu
i on bi im oprostio!’«[a]
Značenje usporedbe o sijaču
(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)
13 »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? 14 Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. 15 Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. 16 A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, 17 ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. 18 A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, 19 ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. 20 Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«
Svjetiljka
(Lk 8,16-18)
21 Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? 22 Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. 23 Ako tko sluša, neka shvati!«
24 Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. 25 Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«[b]
Sjeme koje samo raste
26 Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. 27 Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. 28 Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. 29 Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«
Usporedba o sjemenu gorušice
(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)
30 Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? 31 Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. 32 Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«
33 Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. 34 Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.
Isus stišava oluju
(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)
35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« 36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. 37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. 38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«
39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.
40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«
41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International