Tko je najveći?

(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)

18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«

² A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih ³ i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. ⁴ Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.

⁵ I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«

Navođenje na grijeh

(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)

⁶ »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen^[a] oko vrata i da ga utope u dubini mora. ⁷ Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!

⁸ Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. ⁹ Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«

Usporedba o izgubljenoj ovci

(Lk 15,3-7)

¹⁰ »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. ^11 [b]

¹² Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? ¹³ Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. ¹⁴ Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«

Bratska opomena

(Lk 17,3)

¹⁵ »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. ¹⁶ No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka.^{[c] 17} Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku.

¹⁸ Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.^[d]

¹⁹ A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. ²⁰ Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.«

O opraštanju

²¹ Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«

²² Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta^[e]!

²³ Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. ²⁴ Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata^[f]. ²⁵ Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.

²⁶ Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ ²⁷ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.

²⁸ Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’

²⁹ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’

³⁰ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. ³¹ Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.

³² Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. ³³ Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.

³⁵ Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«