Add parallel Print Page Options

26 Agripa nato reče Pavlu: 'Dopušta ti se da se braniš.'Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti:

'Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom

jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!

židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu.

Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri.

Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima.

Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže židovi!

Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?

I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.[a]

10 Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.

11 Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.

12 Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,

13 u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.

14 Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: "Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'

15 "Tko si ti, Gospodine?' upitam.A Gospodin odgovori: "Ja sam Isus kojega ti progoniš.

16 Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.

17 Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem

18 da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.

19 Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.

20 Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima - da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja.

21 židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.

22 Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije:

23 da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost židovima i poganima.'

24 Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: 'Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!'

25 Ali Pavao odgovori: 'Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno.

26 Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku.

27 Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.'

28 Agripa reče: 'Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!'

29 'Na brzinu ili ne,' odgovori mu Pavao, 'dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!'

30 Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu.

31 Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: 'Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.'

32 Agripa reče Festu: 'Da se nije prizvao na cara, mogli bismo ga osloboditi!'

Footnotes

  1. Djela apostolska 26:9 U grčkome: protiv imena Isusa Nazarećanina.

Pavao pred kraljem Agripom

26 Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.«

Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš.

Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih?

I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. 10 To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. 11 Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.«

Pavao govori o susretu s Isusom

12 »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. 13 Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. 14 Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ 15 Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. 16 Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. 17 Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. 18 Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«

Pavao govori o svojoj službi

19 »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. 20 Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. 21 Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. 22 No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. 23 Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.«

Pavao, Fest i Agripa

24 Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«

25 Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. 26 Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. 27 Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«

28 Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«

29 Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«

30 Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. 31 Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« 32 A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«