Djela 23

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« ² Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. ³ A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

⁴ Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

⁵ Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’^[a]«

⁶ Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

⁷ Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. ⁸ Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

¹⁰ Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

¹¹ Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

¹² Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. ¹³ Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. ¹⁴ Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

¹⁶ No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. ¹⁷ Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« ¹⁸ Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.«

¹⁹ Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?«

²⁰ Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. ²¹ To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

²² Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

Pavla šalju u Cezareju

²³ Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. ²⁴ Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« ²⁵ Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo:

²⁶ »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu.

²⁷ Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. ²⁸ Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. ²⁹ Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. ³⁰ Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.«

³¹ Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. ³² Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. ³³ Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. ³⁴ Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, ³⁵ rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.